Dileme u vezi islama Kur'an Pitanja i Odgovori

Kontradikcija u Kur’anu – postojanje nasilja u svijetu?!

Written by PoslanikIslama.com

مظلوم

Vjernicima se postavlja pitanje prihvatate li Kur’an, oni odgovoraju: “Da!”

Oni kažu: A kako to da se u Kur’anu u 13. ajetu/stavku sure/poglavlja Ibrahim kaže: Mi ćemo nasilnike sigurno uništiti, a na drugom mjestu u Kur’anu stoji: A Allah neće prekršiti obe­ćanje. (Ez-Zumer, 20) Odakle onda ovoliki na­silnici danas ako je to tačno?

 

Znači, kontradikcija se tiče sljedećega:

  1. Božijeg obećanja o uništenju nasilnika,
  2. činjenice da Bog ne krši svoja obećanja
  3. pitanja odakle ovoliki nasilnici danas ako je ovo dvoje tačno.

Prve dvije tačke ne slažu se sa trećom, a postoji i sintagma da ako nađemo u Kur'anu grešku, to je dokaz da On nije od Boga.

 Hajdemo sada zajedno potražiti odgovor na ovo pitanje.

Božanski sistem stvoren je po određenom zakonu i “plovi” prema svom određenom cilju. Nije sačinjen od jednog zakona nego od niza njih. Možemo to uporediti sa čovječijim tijelom gdje svaki organ ima svoju funkciju. Jedan od tih zakona jeste i zakon propitivanja – testiranja ili iskušavanja.

Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale nei­maštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali, uzviknuli: “Kada će već jednom Al­lahova pomoć!?” Eto, Al­lahova pomoć je zaista blizu! (El-Bekara/Krava, 214)

أَمْ حَسِبْتُمْ أَن تَدْخُلُواْ الْجَنَّةَ وَلَمَّا يَأْتِكُم مَّثَلُ الَّذِينَ خَلَوْاْ مِن قَبْلِكُم مَّسَّتْهُمُ الْبَأْسَاء وَالضَّرَّاء وَزُلْزِلُواْ حَتَّى يَقُولَ الرَّسُولُ وَالَّذِينَ آمَنُواْ مَعَهُ مَتَى نَصْرُ اللّهِ أَلا إِنَّ نَصْرَ اللّهِ قَرِيبٌ

Ovim nam Kur'an govori da ne možemo ući u Džennet, a da ne prođemo iskušenja koja su oni prije nas imali, jer i mi živimo po istim zakonima kao i oni; i oni su imali ekonomskih, socijalnih, međusobnih problema, iskušavani su glađu i žeđu, a sva ta iskušenja imat ćemo i mi. Prema tome, ovo je dokaz da Božanski zakon koji se bavi iskušenjima postoji u nizu zakona i tiče se i nasilnika i onih kojima je učinjeno na­silje.

U 178. ajetu sure Ali-Imran kaže se:

Neka nikako ne misle nevjernici da je dobro za njih to što im dajemo dug život. Mi im ga dajemo samo zato da što više ogrezu u gri­jehu; njih čeka sramna patnja.

وَلاَ يَحْسَبَنَّ الَّذِينَ كَفَرُواْ أَنَّمَا نُمْلِي لَهُمْ خَيْرٌ لِّأَنفُسِهِمْ إِنَّمَا نُمْلِي لَهُمْ لِيَزْدَادُواْ إِثْمًا وَلَهْمُ عَذَابٌ مُّهِينٌ

U 182. i 183. ajetu sure El-A'raf kaže se:

A one koji naše riječi poriču Mi ćemo malo po malo, a da oni neće ni znati, u propast voditi. I davat ću im vremena, obmana Moja doista je trajna.

وَالَّذِينَ كَذَّبُواْ بِآيَاتِنَا سَنَسْتَدْرِجُهُم مِّنْ حَيْثُ لاَ يَعْلَمُونَ وَأُمْلِي لَهُمْ إِنَّ كَيْدِي مَتِينٌ

Ovom zakonu svi podliježu, kako nasilnici, tako i oni kojima je na­silje učinjeno. Ljudi su stvoreni takvima da im je data prilika izbora.

Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti; Mi smo za nevjernike okove i sindžire i oganj razbuktali pripre­mili. (Ed-Dehr, 3-4)

إِنَّا هَدَيْنَاهُ السَّبِيلَ إِمَّا شَاكِرًا وَإِمَّا كَفُورًا إِنَّا أَعْتَدْنَا لِلْكَافِرِينَ سَلَاسِلَا وَأَغْلَالًا وَسَعِيرًا

 

Prirodno je da ljudi neće ispoljiti svoju zahvalnost ili nezahvalnost, osim ako im se dadne vremenski okvir u kojem će to pokazati, jer ako bi neko pokazao sklonost ka nevjerstvu (kufru) i odmah bio uništen, ne bi se ništa ob­jelodanilo i to ne bi bio primjer drugima da mogu birati. To bi bilo kao kad bi vas neko doveo pred strujni prekidač i ako bi ljudi znali da to ubija, niko ga ne bi pritisnuo – tada to ne bi više bila stvar izbora, već nužde. Jedini smisao Božanskog zakona u tome je da ako je neko izabrao sklonost ka nevjerstvu (kufru), sav sretan uživa u izboru i da čini to što će činiti.

Ako smo zasijali bašču, prirodno je da će nam bolje roditi ako je održavamo i ako je redovno zaljevamo. Ako smo izabrali put nasilništva, pri­rodno je da će svako naše zlodjelo pojačati naše nasilje. Mi smo u prilici vidjeti nepravedno i nasilničko ponašanje kod nekoga i možemo se zgržavati nad tim, a često nismo svjesni da smo i mi saučesnici u tome. Vrlo smo osjetljivi kad se nepravda čini nama, ali smo spokojni kad se to događa nekome drugome.

Shakespeare (Šekspir) je jednom rekao: “Čovječe koji se diviš sla­vuju iza rešetaka koji tako divno pjeva, ne razmišljaš li da će doći dan kada će se te male rešetke pretvoriti u ogromne željezne rešetke iza kojih ćeš biti ti.” Ovdje se hoće reći da će čovjekovo djelo proizvesti njegove tegobe ili užitke. Zalimima (nasilnicima) je kazna na Ovom svijetu samo mali dio prave onosvjetske kazne. Mi živimo na Zemlji na kojoj su oni koji su zulum i nepravdu činili ubijeni i zbrisani sa lica zemlje. Božiji zakon nema promjene, a nasilnici/zalimi, zaista, imaju svoj kraj.

I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi im došla; Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naša ne bi mimoišla narod zločinački! (Jusuf, 110)

حَتَّى إِذَا اسْتَيْأَسَ الرُّسُلُ وَظَنُّواْ أَنَّهُمْ قَدْ كُذِبُواْ جَاءهُمْ نَصْرُنَا فَنُجِّيَ مَن نَّشَاء وَلاَ يُرَدُّ بَأْسُنَا عَنِ الْقَوْمِ الْمُجْرِمِينَ

Zašto je potreban vremenski okvir? Zato što i onaj koji uđe u vjeru i ko izađe iz vjere treba od sebe pružiti dokaz zašto je to učinio.

Bilo kakvo nasilje nad bilo kim Allah vidi; to nasilje kako god izgle­dalo malo, vrlo je veliko i brzo se širi kao požar. Onaj kome je učin­jeno nasilje ima pravo javno govoriti o tome. Čak i ako te neko pozove u goste i ne dočeka onako kako dolikuje čovjeku i muslimanu, imaš pravo javno go­voriti o tome.

Nasilnici nemaju pomoćnika, međusobno ne sarađuju, jedan su protiv drugog. Jedan dio nasilništva rezultat je našega djela, a neka proistječu iz Božanskog zakona koji ima za cilj iskušati i nasilnike i one kojima je nasilništvo učinjeno. Ako nas je Bog stvorio sa mogućnošću iz­bora, dat nam je i vremenski okvir da taj izbor realiziramo.

Ovaj svijet uređen je po jednom Božijem zakonu i stvoren je radi ne­kog cilja. Jedan od tih zakona jeste testiranje i iskušavanje čovjeka. Podsjećamo na 214. ajet sure El-Bekara:

Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale nei­maštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Al­lahova pomoć je zaista blizu!

أَمْ حَسِبْتُمْ أَن تَدْخُلُواْ الْجَنَّةَ وَلَمَّا يَأْتِكُم مَّثَلُ الَّذِينَ خَلَوْاْ مِن قَبْلِكُم مَّسَّتْهُمُ الْبَأْسَاء وَالضَّرَّاء وَزُلْزِلُواْ حَتَّى يَقُولَ الرَّسُولُ وَالَّذِينَ آمَنُواْ مَعَهُ مَتَى نَصْرُ اللّهِ أَلا إِنَّ نَصْرَ اللّهِ قَرِيبٌ

Znači, Božije iskušenje zakon je od kojega ne možemo pobjeći niti se možemo izvući. No, ako trebamo biti ispitani po tom zakonu, zašto mora biti prisutno nasilje u svemu tome? Mora, jer kakav bi bio ispit ako nema nasilja. Taj test ili iskušenje zahtijeva vrijeme u kojem će ljudi biti provjereni i ispitani: bit će testirani i oni koji čine nasilje i oni kojima se čini nasilje. To što zlo trenutno dominira u ljudskim društvima nije zbog toga što Allah dž.š. ne podržava istinu, nego zato što je ne podržavaju oni koji su dužni to činiti.

Zulum (nasilje) dominira u određenom vremenu, ali će na kraju sile zla izgubiti, a istina pobijediti. Zlo može dominirati i zbog toga što oni koji bi se trebali boriti za istinu (hakk), to ne čine. Samo njihovo nežrtvovanje za istinu (hakk) od njih čini jednu vrstu zalima (nasilnika), te se pravi zalimi usredotočuju na njih i pobjeđuju ih, ali to nije pobjeda zla nad istinom – to je pobjeda nesilnika nad nasilnikom drugog reda.

Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se nered (fesad) i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog dijela onoga što rade, ne bi li se popravili. Reci: “Putujte po svijetu pa pogleda­jte kako su oni prije završili; većinom su oni mnogobošci bili.” (Er-Rum, 41 i 42)

ظَهَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِي النَّاسِ لِيُذِيقَهُم بَعْضَ الَّذِي عَمِلُوا لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ قُلْ سِيرُوا فِي الْأَرْضِ فَانظُرُوا كَيْفَ كَانَ عَاقِبَةُ الَّذِينَ مِن قَبْلُ كَانَ أَكْثَرُهُم مُّشْرِكِينَ

Nered se pojavio zbog onoga što su stekle ljudske ruke i to da bi oni os­jetili učinke svojih djela, a možda će se u međuvremenu i popraviti.

 

About the author

PoslanikIslama.com