Poslanik Islama

POSLANIK I MLADI

Generated by IJG JPEG Library
Written by PoslanikIslama.com

Bivajući u isti mah otac, vođa zajednice, vjerovjesnik i utemeljitelj svjetske religije, blagoslovljeni Poslanik, a.s., nije mogao biti nepristupačan mladim ljudima i njihovoj dobrobiti. Naprotiv, sve ono što je u vezi sa mladima, njihovim odgojem, obrazovanjem, obavezama i pravima, sve to skupa je bilo od središnje važnosti za Poslanika, a.s., kao i za islam u cijelosti čije donošenje na ovaj svijet mu je bilo naloženo. Časni Kur’an i Hadis su, naime, krcati ukazivanjima na različita pitanja koja se tiču mladeži, a Šerijat sadrži brojne propise koji razlučuju dužnosti roditelja i zajednice prema mladima i, isto tako, mladih prema samima sebi, svojoj religiji, obitelji i širem društvenom poretku koji ih okružuje. Štaviše, Sunnet blagoslovljenog Poslanika, a.s., sadrži brojne elemente koji se odnose posebno na mlade i koji su pomogli da se oblikuje tradicionalni pristup muslimanskog društva mladima na više načina. Najistaknutije odlike pristupa blagoslovljenog Poslanika, a.s., mladima su njegova briga i ljubav prema njima, tako jasno odražene ne samo u Hadisu nego i u njegovim dnevnim postupcima posvjedočenim od strane mnogih njegovih drugova. Blagoslovljeni Poslanik, a.s., je volio dječicu, i čak kada je bio već vjerovjesnik i vladar nad cijelim jednim dijelom kozmosa, a da i ne govorimo o znatnom dijelu Arabije, uobičavao je igrati se, kako je već spominjano, sa svojim unučićima Hasanom i Huseinom i čak im je dopuštao da mu se penju na leđa. Uvijek je pokazivao poštovanje prema svojoj kćerki Fatimi dotle da je ustajao pred njom i pozdravljao je kad god bi mu ona dolazila. Prema jednom veoma poznatom iskazu koji je ispričao niko drugi doli ‘Aiša, stoji sljedeće:
“Nisam vidjela nikoga ko je imao ophođenje, napućivanje i ponašanje sličnije blagoslovljenom Poslaniku, a.s., od Fatime. Kad god bi mu ona dolazila, on je običavao ustati pred njom i potom je uzeti za ruku, poljubiti je i posaditi je na svoje mjesto. A kad god bi on išao kod nje, ona bi ustajala pred njim, uzimala ga za ruku, poljubila ga i načinila mu mjesto pored sebe.” (Al-Hadis – engleski prijevod i komentar na Mishkat-ul-Masabih, preveo Al-Haj Maulana Fazlul Karim, knjiga I, Dakka, Istočni Pakistan, 1960, p. 163 – prijevod je neznatno preobličen).
On je također često ljubio svoju djecu i unučiće, i poticao je muslimane da čine isto. Naređivao im je ne samo da poštuju svoje potomke nego i da se ophode prema njima sa velikom ljubaznošću, milujući ih i grle- ći ih. Naglašavao je da su djeca dar Božiji roditeljima, i skrbljenje i za njih je religijska dužnost i odgovornost čovjek Božiji koja pada na roditelje. On je djecu, zapravo, nazivao “cvijećem Božijim”. Blagoslovljeni Poslanik, a.s., je posebno potcrtavao brižnost prema djevojčicama i siročadi, ovim je skupinama mladih koje su bile najlošije tretirane u društvu u kojem je on živio, a na dobrano sličan na- čin su tretirane i drugdje. Zbog veoma grubih postupaka prema ženskim potomcima u predislamskoj Arabiji blagoslovljeni Poslanik, a.s., se stalno i iznova vraćao i ukazivao u svojim naučavanjima na važnost njegovanja ljubavi prema kćerkama i finom odnošenju prema njima. Čini se da je i sami Bog želio naglasiti muslimanskoj zajednici značaj ženskog djeteta, darivajući Fatimu za kćerku blagoslovljenom Poslaniku, a.s., i podarujući cijelu rodoslovnu lozu i potomstvo blagoslovljenog Poslanika, a.s., kroz nju. Premda bez muškog nasljednika, on je bio blagoslovljen, u osobi Fatime, potomstvom nebeske čistote, Fatime koja nije samo postala majkom jedanaest šiijskih Imama koji slijede iza Alije, nego i majkom cijele zajednice ahl al-bayta koji je odigrao tako važnu ulogu u povijesti islama. Preživjevši sve životne tegobe jednog siročeta, blagoslovljeni Poslanik, a.s., je također bio krajnje osjetljiv na onu djecu koja su podnijela iskustvo odrastanja i narastanja do muške ili ženske zrelosti bez zaštitnog štita i usmjerujuće ljubavi roditelja. To je rezultat onog Poslanikovog, a.s., stavljanja naglaska na vrlinu ljubaznog ophođenja sa siročadi, a opći kur’anski propisi u vezi sa siročadi su prouzročili poklanjanje goleme pažnje siročadima kroz povijest islama. Nijedno tradicionalno društvo, možda, nije utemeljilo tako brojne institucije za siročad i naglašavalo, religijski govoreći, tako čestiti karakter vođenja brige o njima kao što je to činio islam. Iza te općenite muslimanske brige za siročad i religijskih naloga da ih s naklonošću treba tretirati stoje, čini se, posebna ljubav i naklonost
Utemeljitelja religije prema njima. Briga blagoslovljenog Poslanika, a.s., za mlade i njihovu dobrobit najbolje se može razumjeti usredsređenjem na hijerarhiju vrijednosti u svjetlu kojih je on promicao svoja učenja o mladima. Blagoslovljeni Poslanik, a.s., je naglašavao važnost poštovanja roditelja i starijih, važnost obrazovanja i posbno adaba, ali je na najvišu razinu stavljao ljubav prema Istini, Bogu i religiji. Na isti način na koji Kur’an časni naziva djecu i imetak čovjekovim neprijateljima ukoliko oni postanu naša prepreka slijeđenju Njegove religije i ispriku za okretanje od kur’anskih etičkih zakona, djeca su jednako tako podučena da izaberu Boga i Njegovu religiju čak i prije svojih roditelja i obitelji, ukoliko to postane pitanjem izbora. Premda se može činiti kako bi takva situacija mogla iskrsnuti samo u ranoj muslimanskoj zajednici gdje su mnogi mladi ljudi morali izabrati između politeističke prakse svojih roditelja i islama, ovaj problem nije nikada u potpunosti iščeznuo. Mladi obično uče o svojoj religiji od svojih roditelja i na njih se ugledaju kao na svoje uzore. Prirodni prijenos tradicije je prijenos sa roditelja na dijete, a u moderno vrijeme postupno odvajanje od svetoga uzora islama više se pojavljuje među mlađim pokoljenjem u usporedbi sa starijima. Ali, uvijek postoje slučajevi u kojima je ljubav prema Bogu i želja za ozbiljnim upražnjavanjem religije posebno djeteta ili mlađe osobe veća negoli u slučaju jednog ili oba roditelja. Nalog blagoslovljenog Poslanika, a.s., da se izabere Bog, čak i mimo mišljenja ili želja nečijih roditelja, polagano postaje znakovit u takvim slučajevima i, prema tome, ostaje kao stalna smjernica muslimanskoj mladeži gdje god i kada god da oni žive. Poštovanje roditelja je, međutim, od najviše važnosti u učenju blagoslovljenog Poslanika, a.s., i njegovoj poruci mladeži. On je, zapravo, kazao: “Nijedno poslušno dijete ne pogleda svoje roditelje pogledom ljubaznosti a da mu Bog ne upiše, za svaki pogled, jedno primljeno hodočašće.” Uto ashabi upitaše: “Čak ako ih pogleda i stotinu puta na dan?” –“Da”, – reče Poslanik, a.s., – “jer Bog je najuzvišeniji i najviše obdaruje.” (Mishkat ul-Masabih, p. 158, neznatno prilagođen prijevod.)
Poštovanje roditelja, sa poštovanjem starijih općenito, proistječe iz poslušnosti Bogu i ljubavi prema Njegovu Poslaniku , a.s. Stoga, kada roditelji prestanu predočavati vrijednosti religije pred očima svoje djece i više ne upražnjavaju učenja islama, roditeljski autoritet iščezne i često uzrokuje pobunu mladih protiv cijelog tradicionalnog poretka. Čak i u slučajevima u kojima roditelji propuste priliku da zadrže islamske norme i načela, blagoslovljeni Poslanik, a.s., je, naime, preporučivao mladima da poštuju svoje roditelje sve dok ne prihvate ravnodušne religijske nazore starijih pokoljenja. On je, čak, zapovijedio onim svojim pristalicama čije majke nisu prigrlile islam da, ipak, budu ljubazni prema njima. U poslaničkoj poruci postoji hijerarhija utemeljena na finoj ravnoteži sukladno kojoj ljubav prema islamu dolazi čak ispred ljubavi i poštovanja prema roditeljima, ali, ipak, poštovanje roditelja predstavlja dužnost čak i ako oni ne ispunjavaju svoje religijske obaveze kao muslimani, muškarci i žene. U takvim slučajevima dijete treba moliti za njih onako kako su djeca dužna moliti za roditelje nakon njihove smrti. Kada je neko upitao blagoslovljenog Poslanika, a.s., šta bi on trebao učiniti za svoje roditelje nakon njihove smrti, Poslanik, a.s., je odgovorio: “Moli za njih i išći oprosta za njih. Ispuni njihova obećanja i želje nakon njihove smrti.” Pored ovog delikatnog pitanja, poštovanje i ljubav prema roditeljima ostaje biti središnja vrijednost u učenjima islama. Blagoslovljeni Poslanik, a.s., je ostavio iza sebe mnoge iskaze u kojima se posluš- nost roditeljima smatra ključem ulaska u Džennet, a onaj poznati hadis: “Džennet leži pod nogama majki (ummahat)”, pored svog često zanemarivanog metafizičkog značenja, označava ono golemo poštovanje Poslanika Božijeg, a.s., za majke. Blagoslovljeni Poslanik, a.s., je također kazao da su roditelji Džennet i Džehennem svoje djece, to jest odnos djece prema roditeljima i roditeljsko zadovoljstvo njihovom djecom, ili nedostatak tog zadovoljstva, sve to skupa čini instrument koji određuje sudbinu djece u njihovom posmrtnom životu. Neka duhovna učenja islama su, zapravo, poslušnost roditeljima učinila uvjetom za viši duhovni razvitak. Premda je ovo daleko od toga da bude univerzalno, to, ipak, naznačuje duhovnu važnost koju može imati poštovanje i ljubav prema roditeljima u krajnjoj svrsi i duhovnom postignuću mladih muslimana. Jedan drugi središnji element u učenjima blagoslovljenog Poslanika, a.s., u vezi sa omladinom jest odgoj i obrazovanje. Ukoliko hadisi poput ovoga: “Traganje za znanjem je dužnost svakog muslimana, muškarca ili žene, svjedno je” označavaju univerzalnost obaveze da se traži znanje, tad hadis: “Traži nauku od kolijevke do groba” potcrtava ono rano razdoblje u kojemu taj proces mora započeti. Vrlina učenja i tra- ženja znanja, što su elementi koji predstavljaju ugaoni kamen tradicionalnog islamskog odgojno-obrazovnog sistema, temelji se na učenjima blagoslovljenog Poslanika, a.s., i njegovoj brizi za muslimansku mladež i za važnost procesa učenja u onim ranim godinama kada su mentalna, psihološka i fizička svojstva najpripravnija za preobražavajuće iskustvo obrazovanja. Voljeti Poslanika, a.s., također znači voljeti ono tradicionalno učenje i znanje koje, u konačnici, izvedeno iz plemenitog Kur’ana, vodi tragaoca za znanjem nazad Bogu, a predstavlja i stanovitu religijsku djelatnost. Potpuni naglasak na stjecanju znanja kod mladeži jest i traganje za adabom, za onim spojem uljudnosti, otmjenosti, lijepih manira, vrline i kulture, što predstavlja riječ koja se ne može jednom riječju prevesti na engleski jezik. Kao što je blagoslovljeni Poslanik, a.s., kazao: “Nijedan otac ne može podariti ljepši dar svojoj djeci negoli je adab” i: “Učenje djece adabu od njihova roditelja bolje je za tog roditelja od uzvišenih djela milosrđa.” U svome značenju adab se u biti podudara sa nekim aspektima Sunneta i predstavlja samo jedan prelazni i prijenosni obrazac ponašanja koji je određen lokalnim kulturnim uvjetima. Takvi odnosi i lokalni elementi postoje unutar prostranog obzorja adaba, ali u njegovoj biti počiva nešto trajno važno za uvježbavanje duše i tijela muslimanske mladeži. Njegovo značenje je drugotno u odnosu prema Istini kojoj adab, naime, mora biti potčinjen. Unutar kraljevstva adaba su sve one vrline kojima muslimanska mladost mora biti ukrašena. Ono obuhvaća postupke i stavove koji znače to da muslimanska mladost mora biti skrušena, plemenita, uznosita i okićena drugim vrlinama koje su se u svojoj punini nalazile kod blagoslovljenog Poslanika, a.s. Uljudno sjediti za stolom, s poštovanjem pozdraviti sve ljude, disciplinirati svoje tijelo dok se sjedi ili hoda, govoriti samo istinu, ali isto tako smireno jesti i dostojanstveno i toliko drugih postupaka i manira uključeno je u tradicionalni islamski adab i proizvodi kod mladih duboku prijemčivost i pripravnost za primanje istina tradicije, istina al-dina. Adab je u svojoj biti način na koji musliman sudjeluje u učenjima religije unutar samoga sebe, u svojim dnevnim riječima i djelima. Stoga je blagoslovljeni Poslanik, a.s., uz stjecanje znanja traganje za adabom toliko naglašavao da su i muslimanski roditelji baš zato tako strogo zahtijevali da se njihova djeca poučavaju adabu. Briga blagoslovljenog Poslanika, a.s., za mlade ne uključuje samo mlade nego i starije ljude. Postoji cijeli niz dužnosti koje se odnose na roditelje i na zajednicu u cjelini, kada je u pitanju njihov odnos prema mladima. Te dužnosti najprije uključuju ljubav i brigu o njima. Podizanje razine podučavanja djece je religijska obaveza za oca, a isto tako i za majku, a briga za roditelje i ostale starije članove šire familije je dužnost mladih kada dovoljno odrastu i budu osposobljeni da rade. Učenje načelima islama, učenje Kur’ana časnog, dnevne molitve i, kasnije, druge dužnosti i nalozi Šerijata također predstavljaju religijsku obavezu roditelja, kao i skrbljenje za obrazovanje djece do mjere do koje je to moguće. Muslimanska zajednica kao cjelina također ima svoju odgovornost prema mladima. Ona je dužna brinuti se za njihove tjelesne i mentalne potrebe i za religijsko usmjeravanje koje čini kalup unutar kojeg sve druge djelatnosti zadobivaju svoje značenje. Istina je da je sa blagoslovljenim Poslanikom, a.s., i slijeđenjem njega kao uzora tradicionalno islamsko društvo izbjeglo “kult mladosti”, tako karakterističan u nekim segmentima modernoga svijeta, i suprotstavilo se onoj razuzdanoj tobožnjoj “slobodi” koja je toliku mladost danas odvela u nihilizam i besmisao života. Također je istina da je islam naglašavao obavezu mladih prije zacrtavanja njihovih prava. Ali, ovaj način predočavanja potreba mladih ne znači da islam i blagoslovljeni Poslanik, a.s., koji je bio savršeno ovaploćenje islama, nisu bili zainteresirani za njih. Naprotiv, to pokazuje kako je Poslanik, a.s., bio duboko zabrinut za mlade i za njihove najdublje potrebe kao muslimana, od čijih pleća zavisi poredak i tok buduć- nosti islamskog društva u svakoj etapi njegove historije. Njegova uputstva su utemeljena na najdubljoj ljubavi prema mladima i njihovim potrebama, koje nisu samo fizičke nego i duševne, intelektualne i duhovne. One su promaknute s ciljem osposobljavanja mladih da steknu samo onu slobodu koja je smislena i trajna, slobodu koja istječe iz izvršavanja obaveza i dužnosti prema Bogu, prema sebi, prema obitelji i prema društvu u cjelini. Kad god je tradicionalno islamsko društvo funkcioniralo u potpunosti, lice mladih, zacijelo, nije bilo lišeno osmijeha sa kojim je Bog stvorio čovjeka, niti su mladi bivali golemi problem društva onako kako je to vidljivo u današnjem modernom svijetu

Seyyed Hossein Nasr

About the author

PoslanikIslama.com