Islam Tekstovi

O historiji, civilizaciji i kulturi – tekst br.2

Written by PoslanikIslama.com

M3N4NET-107130-1

U prvom dijelu serijala govorili smo o smislu i potrebi izučavanja historije islamske kulture i civilizacije, no prije nego što nastavimo sa elaboracijom naše teme neophodno je da se pobliže upoznamo sa značenjem određenih termina sa kojima ćemo se susretati tokom ovog rada.

a) Historija

U jednoj šturoj definiciji moglo bi se kazati da je historija društvena i humanistička nauka koja se bavi proučavanjem ljudske prošlosti i traganjem za dokumentima koji svjedoće o toj prošlosti. Naravno, traganje za uzrocima događaja i uzimanje pouke u cilju izgradnje uspješnije budućnosti neki su od ciljeva ove nauke.

Riječ historija vodi porijeklo od grčke riječi historia u značenju „znanje stečeno raspitivanjem i slušanjem“. Pojam historije kasnije se proširio na poznavanje prošlih događaja i na kraju na izlaganje zbivanja iz prošlosti.

No, u arapsko-islamskom kulturno-civilizacijskom krugu za nominaciju ove nauke korištena je arapska riječ tārīẖ (تاریخ) u značenju „epoha, račun, vrijeme, datum, razdoblje, upoznavanje nekoga s vremenom, upoznavanje nekoga sa događajima iz prošlosti, protok vremena i događaja“ i na kraju „proučavanje jednog dijela vremena“. Kod nas se riječ tārīẖ koristi u značenju epitafa, zapisa na nadgrobnim spomenicima i zapisa na sakralnim i profanim zdanjima kojima su graditelji željeli ovjekovječiti sjećanje na vrijeme gradnje, vakife i graditelje dotičnog zdanja.

Riječ tārīẖ inače je nearapska riječ, kako to tvrdi Franz Rosenthal. Jezičari se razilaze u pogledu samog korijena riječi tāriẖ. Neki tvrde da potiče od semitske riječi verẖ koja se u hebrejskom jeziku izgovarala jereẖ u značenju „lunarni mjesec“. Rosenthal zastupa mišljenje da je ova riječ izvedena iz akadske riječi arẖu u značenju mjesec a koja se u aramejskom jeziku izgovarala yerex, a u južnom nariječju arapskog jezika vereẖ. U svakom slučaju ova riječ je u arapsku svakodnevnu i naučnu leksiku ušla kao posuđenica iz sestrinskih semitskih jezika, raširila se i zadržala u svoja dva osnovna značenja, prvo datuma (dana, mjeseca i godine) i drugo – nauka koja se bavi istraživanjem, prenošenjem i bilježenjem prošlosti, znamenitih događaja i ličnosti, tj. historija.

Ternim tāriẖ se počinje upotrebljavati krajem drugog hidžretskog stoljeća dok je u trećem stoljeću njegova upotreba bila uveliko raširena (Franz Rosenthal, History of Muslim Historiography). Budući da ova riječ nije izvorna riječ hidžaskog narječja arapskog jezika nju ne nalazimo ni u Kur'anu, ni u predajama Božijeg Poslanika s.a.v.a.. Umjesto ovog termina u Kur'anu i Poslanikovoj tradiciji susrećemo druge izraze koji se svojim značenjem i smislom, u velikoj mjeri, poklapaju sa značenjem riječi tīrīẖ (historija), a to su riječi;  

  • qeṣṣe (mn. qaṣaṣ) je kur'anski termin u značenju priče, kazivanja. Imamo čak i jedno poglavlje Kur'ana (suru) koje se naziva qaṣaṣ (Kazivanje). Zanimljiva je koincidencija između arapskog termina qeṣṣe u značenju priče i grčkog termina history koja je nastala iz riječi storija (eng. story) u značenju priča, pripovijetka. Kur'an koristi riječ qeṣṣe, ili u množini qaṣaṣ, u značenju savjeta i podsticanja na razmišljanje o vijestima o prošlim narodima, ličnostima i događajima i upravo će ove kur'anske pripovijesti potaknuti snažan interes Arapa za naukom o prošlim događajima, to jeste historijom. Kur'anska hijeropovijest, kao sveta povijest Poslanika, pripovijest o prošlim narodima, uzrocima njihova napretka i njihove propasti imala je savršeno jasan zadatak – poziv na promišljanje o Božijim znakovima, Njegovoj moći i sveprisutnosti, o Njegovim zakonima koji vladaju svijetom, a sve sa ciljem uzimanja praktične pouke kako za personalni život svakog muslimana, tako i za kolektivni život muslimanske zajednice.
  • abar (mn. Aẖbār) u značenju vijesti o događajima i sudbini ljudi, kraljeva, vladara i znamenitih ljudi što umnogome korespondira znaćenju grčkog termina history.
  • Sīra (sīret siyer) je izvedena iz glagola sāre – yesīru u značenju putovati, biti na putu. Sīra neke osobe označava njen put kroz život. To je kazivanje o rođenju, odrastanju, životnim prilikama i neprilikama, izazovima, pobjedama i porazima te osobe do kraja njena života. U prvim stolječima, riječ sīra se upotrebljava u specifičnom značenju rekonstrukcije životopisa Božijeg Poslanika Muhammeda. s.a.v.a. Pored ovog termina korišteni su i termini futūh (osvajanja) i megāzi (vojni pohodi) također u značenju životopisa Božijeg Poslanika i opisa ratovanja i osvajanja prvih generacija muslimana.

Zanimljivo je napomenuti i arapsku predislamsku usmenu epsku tradiciju poznatu pod nazivom eyāmul ‘arab (arapski dani). To je usmena epska tradicija Arapa koja opisuje i pripovijeda historiju predislamskih Arapa. Ova tradicija je direktno utjecala na nastanak prvih historija kod muslmana u formi sīra, futūha i megāzīja.

172170227

b) Civilizacija

Riječ civilizacija izvedena je iz latinske riječi civilitas u značenju „uljudnost, uglađenost, oplemenjenost“, dok drugi drže da je nastala od latinske riječi civilis u značenju „građanski, državni, uljudan, usrdan“. Riječ civilizacija ima jako puno značenja, međutim znanstvenici se uglavnom slažu da označava period od kojeg ljudi prelaze iz faze nomadskog života u fazu naseljavanja gradova i započinjanja sjedilačkog načina života. U arapskoj literaturi, kao istoznačnica civilizacije, koristi se riječ El Ḥaḍāra ( الحضارة) u značenju „boravljenje ili življenje u gradu“, a dolazi od korijena ḥaḍare (حضر) što znači „grad, selo i zaselak“ i suptona je od „primitivno i nomadstko ili nomadski život“.

56734_635663285817716561_l

c) Kultura

Riječ kultura je latinskog porijekla. Nastala je od riječi cultus  u značenju „gajenje, odgoj, obrađivanje, obrazovanost“. U skoro istovjetnom značenju, u arapskom jeziku se koristi riječ ṯeqāfe ((ثقافة koja je izvedena iz korijena ṯe-qa-fe u značenju „biti oštrouman, biti obrazovan, biti podučen i odgojen“.

O tome šta podrazumjeva civilizacija a šta klutura i danas se vode polemike i diskusije. Neki ova dva termina smatraju sinonimima, dok ih drugi odvajaji i svakom specificiraju smisao i značenje i određeno obuhvatno područje. Između svih različitih mišljenja izdvojit ćemo stav Mek Ejvora koji vjeruje da je naša kultura ono što smo mi sami, a civilizacija je ono što koristimo. Prema njemu, kultura je ekvivalentna izražavanju životnih stanja poput ideologije, religije, književnosti i umjetnosti, a civilizacija predstavlja strukturu društva, društveni sistem i kontrolu društvenih uvjeta koji obuhvataju društvene tehnike i organizacije. Poznati njemački sociolog Alfred Weber u kulturu ubraja sve umjetničke, religijske, filozofske, tradicijske i ideološke proizvode jednog društva. On, na ovaj način, pokušava civilizaciju označiti kao ekvivalent za materijalnu kulturu društvene zajednice, a kulturu kao ekvivalent za duhovnu kulturu. Mi ćemo se u ovom serijalu koristiti upravo ovom definicijom kako bismo izbjegli sve dodatne komplikacije oko ovih termina i zato jer nam ova defnicija omogućava jasno razgraničenje između dva bitna područja ljudskog djelovanja.

Upoznavanje sa specifičnim značenjima ovih termina pomoći će nam, prije svega, u raspravi o činiocima nastanka civilizacije i o tome da li je islamska civilizacija i kultura plagijatorska ili se ona u svom nastajanju i bivstvovanju naslanja na svoju unutrašnju kreativnu snagu i životne impulse. U sljedećem dijelu govorit ćemo općenito o samom nastanku i formiranju islamske kulture i civilizacije.

 

 mr. Nihad Čamdžić

 

About the author

PoslanikIslama.com