Islam

Osvrt na pitanje sigurnosti nemuslimana sa stanovišta hazreti Alije

Written by PoslanikIslama.com

Bosanska_Krupa_Churches

            Sigurnost

Nemuslimanske manjine kroz historiju, prihvatajući zakone islamske zemlje, smatrale su se državljanima te zemlje; njihovi život, imeci i čast, poput muslimanskih, su bili u potpunoj zašti islamske vlasti. Niko, pa, čak, ni vladar, ni predsjednik države, nije imao pravo nepravedno i protuzakonito prema njima se ophoditi. Hazret Alija1, neka je mir na njega, govoreći o pravu na sigurnost nemuslimanskih stanovnika islamske države kaže:

„Njihovi imeci su poput imetaka naših, a njihova krv je poput naše krvi (pod zašttom islamske države).”

Hazret Alija, neka je mir na njega, duboko je bio ražalošćen kada je čuo da je Muavijina vojska, pod plaštom zaštite islama, napala na žene nemuslimanke, koje su stanovale na prostorima koje je kontrolisala islamske države, i opljačkala njihov nakit. Tada je on rekao:

„Kada bi kojom prilikom, nakon što čuje vijest o ovom događaju, neki musliman umro (od dubine tuge i bola), ne bi ga trebalo kuditi. Čak, naprotv, kod mene bi to bilo dostojno (čovjeka) i časno.”3

Nakon ovog događaja, tj. Muavijinog napada na ove osobe i oduzimanja njihovog imetka pod izgovorom osvete Osmanove krvi, hazret Alija je napisao pismo Muaviji u kome je rekao: 

„Teško tebi, kakav je bio grijeh zimija2 u ubistvu Osmanovu?”4

Ove dvije, hazret Alijine, rečenice pokazuju da je obezbjeđenje sigurnost života i imetka nemuslimana koji žive pod zašttom islamske vlast, jedna od dužnost vladara i vlast. Prema hazret Alijinom mišljenju, čak, i oni nemuslimani koji su ratovali protv muslimana, ukoliko zatraže utočište i zaštitu kod vladara ili kod nekog muslimana, imaju pravo slobodno ući u islamsku zemlju i sve dok žive na teritoriji koju muslimani kontrolišu niko nema pravo da ih napada ili uznemirava. Drugim riječima, čak i ona osoba koja je u ratu sa muslimanima ubila na desetne muslimana, ukoliko zatraži zašttu, odnosno, azil, od nekog muslimanskog vladara ili nekog od muslimana, u trenutku kada stupi nogom na tlo muslimanske zemlje, dužnost države je da joj obezbijedi potpunu sigurnost. U istom kontekstu, ukoliko strana koja daje utočište smatra da je istekao period zaštte azilanta, ista strana je dužna obavijestiti azilanta o isteku perioda zaštte i dozvolit mu da se vrati u svoju zemlju. Hazret Alija, neka je mir na njega, govoreći o značaju poštvanja obećanja i sporazuma kaže:

 „Onaj ko ne poštuje sporazume i obećanja, on nema vjere u Boga.”5

U sljedećem govoru kaže:

”Osjećam odbojnost prema osobi koja uzme u svoju zašttu život nekog čovjeka te poslije toga prekrši svoju riječ i obećanje (i ubije osobu kojoj je dao zašttu), pa, čak, i ako ubijeni bude zaslužan (džehennemske) vatre.”6

Hazret Alija je svoje namjesnike pozivao na održavanje sporazuma i njihovo poštvanje, isto kao što ih je pozivao da obezbijede sigurnost za stanovnike nemuslimane, što se vidi iz govora, koji je izrekao prilikom postavljanja Malika za namjesnika Egipta.

 ”Nikada ne iznevjeravaj svoje zimijje i nikada ne krši sporazum sa njima i (na taj način) ne varaj svoga neprijatelja.”7

 

 

1. Hazreti Alija, mir neka je s njim, bio je prvi čovjek koji je povjerovao u poslanstvo Muhammeda, s.a.v.a., njegov amiđić, najbliži saradnik i učenik. Njegovi stavovi odražavaju duh i zbilju poslanice posljednjeg Božijeg poslanika.

2. Nehdž al-belagah (Staza rječitost), hutba br. 27.

3. Zimije su sljedbenici nebeskih religija-kršćanstva, judaizma i zoroastrizma- koji su prihvatajući uslove islamske vlast pristali da žive na teritoriji islamske države i pod zašttom islamske vlast.

4. Ibrahim bin Muhammed Sekafi: Al-Garat, str. 489.

5. Abdulvahid bin Muhammed Amedi, Gurur al-hikem va durer al-kelim, broj 9677.

6. Horr Amoli, isto, tom 11, str. 51.

7. Nehdž al-belagah, pismo 53.

 

About the author

PoslanikIslama.com