Kur'an

Prvi objavljeni ajeti Kur'ana ukazuju na počast podučavanja i znanja

Written by PoslanikIslama.com

Ne postoji vjera ili religija, niti sveta Knjiga koja u tolikoj mjeri podstiče na znanje, na njegovo sticanje, traženje i prenošenje, i koja o učenim ljudima govori s toliko (po)hvale i ukazuje im posebnu počast, kao što je to slučaj sa islamom, odn. Kur'anom.

Sura EL-Alek na ulazu u Univerzitet Yale SAD ُ

Ne postoji vjera ili religija, niti sveta Knjiga koja u tolikoj mjeri podstiče na znanje, na njegovo sticanje, traženje i prenošenje, i koja o učenim ljudima govori s toliko (po)hvale i ukazuje im posebnu počast, kao što je to slučaj sa islamom, odn. Kur'anom. Na arapskome jeziku riječ kojom se označava znanje / nauka / znanost glasi ‘ilm. Suglasnički korijen ove riječi, ‘-l-m, u Kur'anu se ponavlja na stotine mjesta u svojim različitim formama: imeničkim, glagolskim i infinitivnim. Ova riječ, riječ ‘ilm, spominje se na osamdeset mjesta u Kur'anu, u određenom i neodređenom vidu. Riječ ‘alīm (znalac), pak, spominje se na 140 mjesta. Sve ovo, zapravo, ukazuje na vrijednost znanja i njegov golemi značaj koji mu pridaje Časni Kur'an.

Definicija znanja

Prema jezikoslovcu Ragibu el-Isfahaniju, znanje (‘ilm) je spoznaja suštine stvari (Mu'džemu mufredati elfazi l-Kur'an, 384). Drugi kažu da se to izražava terminom ma'rife (spoznaja), a da se ‘ilm odnosi na znanje stânja nečega (ahval). Bilo kako bilo, znanjem možemo nazvati sve ono čime saznajemo, otkrivamo i objašnjavamo nešto nepoznato na bilo kojem planu otkrivajući, istovremeno, i njegovu suštinu u mjeri u kojoj je to omogućeno čovjeku.

Vrijednost znanja

Sada ćemo navesti konkretke kur'anske dokaze koji ukazuju na vrijednost znanja i popratiti ih kratkim komentarima:

1) Prvi ajet koji je objavljen na srce Poslanika, s.a.v.s., naređuje čitanje/učenje koje je ključ znanja (miftahu l-‘ilm): Čitaj sa imenom Gospodara tvoga Koji stvara, / stvara čovjeka od ugruška! / Čitaj, a Gospodar tvoje je najplemenitiji, Koji poučava peru, / poučava čovjeka onome što on ne zna (El-‘Alek, 1-5). Također, ovdje se spominje i ”poučavanje peru”, odn. ukazuje na značaj pera (kalem) koje je sredstvo prenošenja znanja. Ukratko, prvi objavljeni ajeti ukazuju na počast podučavanja i znanja kojima je, između svih ostalih bića, odlikovan samo čovjek.

2) Zakletva perom (kalemom): Nūn. Tako Mi kalema i onoga što oni pišu! – ovako glasi prvi ajet sure koja ne naziva El-Kalem (Pero). Zakletva perom svjedoči o posebnoj važnosti pera, jer se Uzvišeni Allah u Kur'anu zaklinje samo onime što ima posebnu vrijednost, kako bi na to skrenuo pažnju ljudi.

3) Allah svjedoči da nema drugog Boga osim Njega, a i meleci i učeni postupajući pravedno. Nema Boga osim Njega, Silnog i Mudrog! (Ali ‘Imran, 18) Zajedno uz ime Uzvišenog Allaha i meleke spominju se učeni ljudi, tj. da oni svjedoče Božiju Jednotu. Učeni ljudi, dakle, svjedoče najveću istinu i najvišu formu znanja: Nema Boga osim Allaha. Ovo znanje je najveće znanje i znalci ovoga znanja jesu najveći znalci! Također, ovo znanje, znanje da nema drugog Boga osim Allaha, jeste nužno znanje (’ilm darurijj) koje je stroga obaveza svakom razumnom čovjeku.

4) I pouči On Adema imenima svim (El-Bekare, 31) – Ovdje je iskazana prednost Adema, a.s., nad melecima time što Adema, a.s., posjeduje znanje o stvarima. Ove riječi, smatra mufessri Fahruddin Razi, ukazuju na činjenicu da je znanje ono što je najvrjednije u čovjeku; ‘’da postoji išta vrednije od znanja, onda bi se Ademova prednost u tome pokazala’’, ističe ovaj mufessir (Et-Tefsiru l-kebir, 2/178).

5) Svim vjerovjesnicima Allah, dž.š., je podaro znanje. U Kur’anu se za mnoge vjerovjesnike kaže da im je Uzvišeni ALlah podario mudrost i znanje, npr. za: Luta, a.s. (El-Enbija’, 74), Jusufa, a.s. (Jusuf, 22), Musaa, a.s., (El-Kasas, 14), Davuda i Sulejmana, a.s. (El-Bekare, 251; En-Neml, 15-16). Za Muhammeda, s.a.v.s., Kur’an kaže: Allah objavljuje tebi Knjigu, i mudrost, i poučave te onome što nisi znao (En-Nisa’, 113).

6) O, vjernici! Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim! (En-Nisa’, 59). Pod pojmom uli l-emr (predstavnici, ljudi koji zapovijedaju), prema najispravnijem mišljenju, ovdje se misli na učenjake (ulemu), jer se vladari trebaju pokoravati učenjacima, a ne obratno (Razi, Et-Tefsiru l-kebir, 2/179).

Znanje i vjerovanje

Vrijednost učenih opisana je na mnogim mjestima u Kur'anu, npr. u sljedeća dva ajeta: ...iAllah će uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje na visoke stepene (El-Mudžadele, 11); A reći će oni kojima je dato znanje i vjerovanje… (Er-Rum, 56). Prema tome, znanje nije suprotstavljeno imanu, zapravo, znanje je dokaz imana. ”Znanje je vjera, a vjera je kod nas znanje,” kaže šejh Jusuf el-Karadavi te konstatira: ”Vahj (Objava) je Allahov emr (odredba), a kosmos je Allahov halk (stvaranje)” (El-‘Aklu ve l-‘ilmu fi l-Kur'ani l-kerim, 96). Kur'an poziva svakog čovjeka da svoje vjerovanje utemelji na dokazu i jekinu (čvrstoj uvjerenosti): Reci: “Dajte svoj dokaz ako istinu govorite!” (El-Bekare, 111) ili: Reci (politeistima): ”Da li nešto znate, pa da nam to iznesete? Vi slijedite samo pretpostake i vi samo neistinu govorite” (El-En’am, 148).

Put ka čvrstoj uvjerenosti

Kao što je, prema Kur’anu, znanje dokaz imana, tako isto ono je i put ka jekinu (čvrstoj uvjerenosti). Islamski učenjaci vele da prokleti šejtan čovjeku vjerniku prilazi na dva načina: putem strasti i putem sumnji. Putem strasti želi uništiti vjernikov moral i njegova djela, dok putem sumnji želi uništiti njegovo vjerovanje i uvjerenje. Dva su i načina kojima se vjernik suprotstavlja šejtanu na ove nagovore: sabur kojim uništava vatre strasti kod sebe i jekin kojima uništava sve sumnje u pogledu svoga vjerovanja i svoga ubjeđenja. Doista, sabur i jekin su dva moćna oružja koja vjernici imaju u svojim rukama i ona im omogućavaju efikasnu borbu protiv šejtana i njegovih nagovora, a, istovremeno, priskrbljuju im visoke duhovne deredže.

Nužno znanje

Već smo spomenuli da postoji znanje koje je znati prva dužnost i obaveza, a to je znanje o postojanju Uzvišenog Allaha, dž.š., i zato se ono naziva nužnim znanjem. U ovu vrstu znanja, u najširem smislu, potpada ili podrazumijeva se znanje o vjerovjesnicima, proživljenju, Sudnjem danu, itd. Jednom riječju, sve ono što spada u temeljne istine vjere islama. Ovo znanje ima i svoju praktičnu stranu, naime, musliman je dužan da nauči kako da pravilno izvršava osnovne propise svoje vjere, kao što su: namaz, post, zekjat, hadž, kako da posluje, da se ženi, udaje i sl. Također, ono ima u svoje unutarenje aspekte, tj. dužni smo naučiti osnovne lekcije iz ahlaka, lijepoga ponašanja, šta koristi a šta šteti našem srcu, koje su to negativne, a koje pozitivne vrline, itd. Ova vrsta znanja predstavlja najveći emanet roditelja i vjerskih učitelja.

Stručno znanje

Drugu vrstu znanja nazvali bismo stručnim znanje. Mislimo na znanje koje se stiče u školi (srednjoj, osnovnoj, fakultetu) i koje nam je neophodno da bismo živjeli dostojnim životom. Zanat, struku, biznis, životnu ili naučnu oblast koju smo odabrali i zavoljeli moramo neprestanu usavršavati i težiti najvećim uspjesima u tome. Odmah nakon onog nužnog znanja dolazi ova vrsta znanja u kojoj, također, dolazi do izražaja i praktična narav te istinski dokaz nužnoga znanja. Potrebno je poštovati ‘’struku svakoga’’ i kloniti se raspravljanja, kako se ističe u Kur’anu, o onome o čemu nemamo znanja.

Pokuđeno znanje

Pored ove dvije vrste znanja, prema Kur’anu postoji i pokuđeno znanje. U prvom redu to je znanje koje samo šteti a ne koristi, u što spada znanje sihira (magije) i astrologije (znanje o položajima nebeskih tijela i njihovog tobožnjeg utjecaja na sudbinu svijeta i ljudi). Zatim, Kur’an osuđuje: one koji skrivaju svoje korisno znanje (npr.: El-Bekare, 146), znanje po kome se ne postupa (El-E’araf, 175-176), materijalističko znanje o svijetu kojim se poriče vjerovjesništvo (Gafir, 82-83), ovosvjetsko znanje koje je nemarno spram Ahireta (Er-Rum, 6-7), znanje koje dovodi do obijesti i zaboravljanja na Gospodara svjetova (El-Kasas, 78).

Najveća mudrost

Zapazili smo kako ona nužna vrsta znanja nužno rezultira i djelovanjem i postupanjem po tom znanju, jer da bismo, npr., klanjali moramo to i naučiti. Ovdje je znanje, kako je neko rekao, sluga djela (hadimu l-‘amel), a djelo je cilj znanja (gajetu l-‘ilm). Također smo uočili pokudnost znanja po kome se ne postupa. Znanje bez djela je ludost, a djelo bez znanja je nestručnost, veli imam-i Gazali (Suština pisanih djela, 17). Dakle, sâmo znanje nije dovoljno i neće nas spasiti na Sudnjem danu. Tumačeći 269. ajet sure El-Bekare: On daruje mudrost kome On hoće, a onome kome je mudrost darovana, dato mu je veliko dobro mufessir Zamahšeri dao je sljedeći komentar: ‘’On daje Svoju podršku (kroz) znanje i postupanje po tom znanju. Mudar kod Allah je onaj ko zna i djeluje (po tom znanju)’’ (El-Keššaf, 151).

dr. Almir Fatić

Izvor:  thebosniatimes.ba

About the author

PoslanikIslama.com